Car pade, kapa mu ostade.

Glava u gori, rep u moru.

Crno malo na vrata stalo. Niti laje, niti ujeda, a u kuću nikoga ne pušta.

Kad ćić pade, sve se more smrže.

Biser se momi niz lice roni. Znaš li mi reći  šta momu boli.

Živo bilo i živo hranilo, a sada žive nosi.

Žuto, savijeno, u meso ubodeno; svrbi i boli, i opet kaže: nek stoji.

Crvendaka aka, po potoku skaka, crvena mu kapica, na vr’ mu krastica.

Šarena krava perasta, celoga sela nevesta.

Mala sam, glatka sam, jedno uvo imam, ali bez mene sav svijet ne može da bude.

Živo nije, zemlju rije.

Ja uzmem gvozden ključ, te otvorim zelen grad, pa išćeram crna goveda.