Na vrhu je okato, na sredini bokato, a jezikom žerav zoblje.

Iz neba nicalo, u more ticalo.

Zapliva ptica dugorepica, prepliva more, a krila ne skvasi.

Manda mandolina, ključe izgubila, našao ih mesec, otelo mu sunce.

Među konje raslo, međ’ đevojke igralo, te im dojke ticalo.

Mala sam, glatka sam, jedno uvo imam, ali bez mene sav svijet ne može da bude.

Maleno grnence, slatko varivce.

Što u mene, što u tebe, što u ovce bjelice, što u zrnu pšenice.

Careve dvije seke svakog vide, sebe ne vide.

Cigulin ciči u lugu, da nije cigulina u lugu, svi bi ljudi bili za rugu.

Zlatna tepsija puna zlatnih koštica.

Zacili, zamili, učini selo veselo.