Četvorica živa jednog mrtvog vuku; on se krije i u zemlju rije.

Lete nebom banovi, kao carski gradovi, sobom torbe ne nose, niti hoće da prose.

Lijeska trolijeska, u lijesci oganj gori, u ognju čovek stoji.

Jedan prut čitav tor oplete.

Uveče zatuci, izjutra izvuci.

Caru na glavi sedi, a nikada ne besedi.

Uteče mi kumbas uz brdašce, niz brdašce; ko mi neće kazati, krvavo mu srdašce.

Jedno grlo, a sedam glasova.

Kada stvari pođu naopako, na šta uvek možeš da računaš?

Koga ja poljubim, dugo me pamti.

Voda me upali, vatra me ne spali.

Dvoje se gledalo, jedno drugog bojalo, oboje brkato, oboje repato.