Među konje raslo, međ’ đevojke igralo, te im dojke ticalo.

Šta možeš da napuniš praznih ruku?

Suv uđe, mokar izađe.

Ti ga imaš, a ja se njime služim.

Kad me u glavu udariše, rep mi zabiše; đe me zabiše, tu i ostaviše.

Bele čele na tle sele, oganj pade, njih nestade.

Iziđe dika iz t’mnika, pa ponese tri zlatna ručnika.

Četiri čoveka su stala pod kišobran i nijedan od njih nije bio mokar. Kako je to moguće?

Careve dvije seke svakog vide, sebe ne vide.

Kada oduzmeš polovinu ovom broju ne ostane ti ništa. Koji je to broj?

Lete nebom banovi, kao carski gradovi, sobom torbe ne nose, niti hoće da prose.

Crn tata, crna mama, u sredini divota dijete.