Bez igle uboden, bez vatre opečen.

Šušubača putem ide, susrete ga šušubač, pa se šćahu šušubati, ma ne dade šuplje gvožđe.

Mene su bili, davili, prebijali i opet sedim s carem.

Dovuče se šigo-migo, za njim brkov sitno-hitro; da ne bi babine rupe, upade u brkove ruke.

Žuto, savijeno, u meso ubodeno; svrbi i boli, i opet kaže: nek stoji.

Beli konj sve polje preleti, kopita ne skvasi.

Kuka, a nije joj muka.

Iz mene niklo, u tebe uprlo.

Dva dola krivodola, među njima zmaj leži.

Manje od maka, a digne junaka.

Mrtvo živo rađa.

Jedno maleno, po srijedi tanano, sve je polje prebralo.