Kad sin majku nosaše, majka mu o zlu mišljaše.

Voda me upali, vatra me ne spali.

Zlatni konji, svileni pokrovci.

Što u mene, što u tebe, što u ovce bjelice, što u zrnu pšenice.

Lete nebom banovi, kao carski gradovi, sobom torbe ne nose, niti hoće da prose.

Konj bez glave, put bez trave, beli svet pređe.

Uvek ječi, a bolesno nije.

Beli konj sve polje preleti, kopita ne skvasi.

Deca trče, a otac se još nije rodio.

U danu ga nigde živa nema; noću peva tanko glasovito, a sa kopljem bode ponosito.

Motovilo vilo, po gori hodilo, ni vode pilo, ni trave paslo, opet sito doma došlo.

Sto oka vode, sto oka soli, to varivo ne može da osoli.