Lonac vri nasred polja; niti u njemu vode ima, niti pod njim vatre ima, a sve vri, nikad ne prestaje.

U našega ćaće devetoro braće.

Gamižalo gamiže, košulju mi podiže, ja ga teram naniže, a on skače naviše.

Sto svata na jednom konju jašu, crvenijeh dolama, crnijeh kalpaka.

Žena carica, muž lenština, deca radnici.

Gvozden vo, a drveni rogovi.

Belo kao guska, ide kao guska, dreči kao guska, a nije guska.

Veliko k’o breg, gorko k’o jed, slatko k’o med.

U gorici na jednoj nožici.

Sto oka vode, sto oka soli, to varivo ne može da osoli.

Bez kože uđe, s kožom iziđe.

Voda me upali, vatra me ne spali.