Ja iziđoh na srebrno gumno i udarih u zlatne svirale; svak me ču, a niko ne vide.

Uveče zatuci, izjutra izvuci.

Kuća bez vrata i prozora, a u njoj meso i kosti rastu.

U vodi se vide, a u vodi nisu.

Tijelo drveno, a srce kameno.

Danju leti i skače, a noću se ne pomiče.

Četiri brata kuću grade, ali bez petog ne mogu da je načine.

Vije se kao uzda, uzda nije; kandže ima, mačka nije.

Ja odovud, ti odonud, sastadosmo se na pupčevu polju.

U gorici na jednoj nožici.

Visi visilica, pod njom sedi kosmatica. Boga moli kosmatica da joj padne visilica.

Što god od tebe više kidam, to sam sve veća.