Zlatni konji, svileni pokrovci.

Živa zemlja mrtvom gospodari.

Živo crno, mrtvo crveno.

Car pade, kapa mu ostade.

U tmini se rodi, u videlo umre.

Bela kula bez prozora.

Ti ideš, ona ide; ti sediš, ona sedi.

Mesan ražanj, gvozdeno pecivo.

Iščupah hrast nasred gore i mesto mu ne mogu naći.

Koliko je polje namereno, na njemu su ovce nebrojene, pred njima je Organ čoban, za njima je Lasak pasak.

U odaji kreše, a napolju varnice iskaču.

Sto svata na jednom konju jašu, crvenijeh dolama, crnijeh kalpaka.