Kad se vidi, ne vidi me niko; a kad se ne vidi, vidi me svako.

Veliko k’o breg, gorko k’o jed, slatko k’o med.

I bez nogu, i bez ruku, samo sebi drum pravi.

Zelen tor, bele ovce, gvozden ključ otvara.

Crveno, malo, na putu stajalo, svakog s puta svraćalo.

Danju gospođa, noću sluškinja.

U našega soldata sva košulja od zlata.

Mrtva kobila kraj puta leži, a iz nje živi mravi izlaze.

Makaze imam, krojač nisam; u vodi živim, riba nisam; oklop imam, vojnik nisam.

Dole pasja šapa, na vrh đavolji perčin, a u sredi božji blagoslov.

Gujina glava, gospodsko ruho, arapske noge.

Žuto, savijeno, u meso ubodeno; svrbi i boli, i opet kaže: nek stoji.