Bela njiva, crno seme, mudra glava koja seje.

Motovilo vilo, po gori hodilo, ni vode pilo, ni trave paslo, opet sito doma došlo.

Dugačko je kao uže, uže nije; zeleno je kao gušter, gušter nije; ogrebaće kao mačka, mačka nije.

Bacih štap pod oblak, pa mi pade od oblaka puno kolo devojaka.

Kad u rupu, prazno ode; kad iz rupe, puno vode.

Iza gore vila graje, nosi vijenac oko glave.

Danju sam laž, a noću istina. Šta sam ja?

Šta je crno kada ga kupiš, crveno kada ga koristiš, a sivo kada ga bacaš?

Šta možeš da napuniš praznih ruku?

Lončić vri; a niko mu ne jari.

U sobi teše, a iverje van pada.

Dva brata i dvije seje kolo vode: jedan brat nas cvijećem posiplje, drugi brat nas žitom obasiplje; prva seja vino toči, druga seja vodu lijeva.