Krivo, debelo, svakom stražnjicu videlo.

Krvav đeko iz pećine bleji.

Šušubača putem ide, susrete ga šušubač, pa se šćahu šušubati, ma ne dade šuplje gvožđe.

Zapliva ptica dugorepica, prepliva more, a krila ne skvasi.

Kositero litero, niti se peče niti se vari, a ceo svet se njime hrani.

Aleno, maleno, cara s konja sjahalo.

Motovilo vilo, po gori hodilo, ni vode pilo, ni trave paslo, opet sito doma došlo.

U glavi mi popuhuju, a u rebra pokuckuju, repom jade odušuju.

Zimi me grliš, a leti ne mariš za me.

Kroz goru ide, a ne šušti.

Danju klanja, noću zvezde broji.

Lipu sekoh jedno leto, sekoh lipu drugo leto, sekoh lipu treće leto – a sva lipa jednolika.