Igra mlada oko Tabor-grada, da izigra Čokoriju kneza.

Na vrhu je okato, na sredini bokato, a jezikom žerav zoblje.

Lijeska trolijeska, u lijesci oganj gori, u ognju čovek stoji.

Zašto ptice lete na jug kada je jesen?

Mene su bili, davili, prebijali i opet sedim s carem.

Kad se vidi, ne vidi me niko; a kad se ne vidi, vidi me svako.

Ćoravi vide zeca, kljasti ga uhvati, a goli ga sakri i kući donese.

Živo crno, mrtvo crveno.

Dvoje se gledalo, jedno drugog bojalo, oboje brkato, oboje repato.

Bele koke ispod strehe vire.

Dupke stoji, dub se zove, usred duba zlato moje.

U tmini se rodi, u videlo umre.