Zapliva ptica dugorepica, prepliva more, a krila ne skvasi.

Žuto, savijeno, u meso ubodeno; svrbi i boli, i opet kaže: nek stoji.

Devojka nosi sto košulja, dunu vetar – gola stražnjica.

Veliko k’o breg, gorko k’o jed, slatko k’o med.

Jovan je prekjuče imao 17 godina, a sledeće godine će imati 20. Kako je to moguće?

Glava u gori, rep u moru.

Lončić vri; a niko mu ne jari.

Kad sin majku nosaše, majka mu o zlu mišljaše.

Malečko je, crno je, ujkom te zove, a krv ti pije.

Zapjeva sužanj kad na slobodu izađe.

U naše kučke oko na repu.

Stoji kula u polju, kad sneg pade nje nestade.