Koliko je polje namereno, na njemu su ovce nebrojene, pred njima je Organ čoban, za njima je Lasak pasak.

Dva lokvanja oko panja.

Mlada sam i zelena, lijepa a malena; ko me takne – kune me.

Veliko k’o breg, gorko k’o jed, slatko k’o med.

Česta gora čestana, pod čestanom poljana, pod poljanom dva vira, pod dva vira otkosje, pod otkosjem sipilo, pod sipilom jamilo, pod jamilom gledilo.

U našega der delije zlatan ćurak i dimije.

Trista naopako, a trista naoposlom.

Ugrkinja vodu nosi, utrci je susretoše, utrkinja zemlji pade, ugrcima vode dade.

Tanko kao žica, vitko kao zmija, puca kao puška, grize kao pas.

Lipu sekoh jedno leto, sekoh lipu drugo leto, sekoh lipu treće leto – a sva lipa jednolika.

Iza gore vila graje, nosi vijenac oko glave.

Crveno, malo, na putu stajalo, svakog s puta svraćalo.