Gamižalo gamiže, košulju mi podiže, ja ga teram naniže, a on skače naviše.

Leptirica lepeće kroz bijelo lešće; petina je ćeraju, a petina čekaju.

Za ovcama ide, čobanin nije; u lov ide, lovac nije; noću straži, stražar nije.

Živo nije, zemlju rije.

Deda babu tišti, ispod babe bela pena pišti.

Aleno, maleno, cara s konja sjahalo.

Duše nema, a miče se; srce nema, u njem kuca; noge nema, ljude služi.

Tanano tabanato, a na vrhu granato.

Šurilo, purilo, šumeralo i oralo, desili, pisili, šala pop, na te lop.

Jedan šućur u dolini sjedi; što god ljudi steknu, to sve njemu snesu; što on od njih primi, to im sve povrati.

Zimi me grliš, a leti ne mariš za me.

Koliko je polje namereno, na njemu su ovce nebrojene, pred njima je Organ čoban, za njima je Lasak pasak.