Četiri čoveka su stala pod kišobran i nijedan od njih nije bio mokar. Kako je to moguće?

Jedno na dvoje ide.

Kad đed babi pušta krv, jedva pod njom osta živ.

Sto svata na jednom konju jašu, crvenijeh dolama, crnijeh kalpaka.

Mrtvi rodiše živoga.

Danju gospođa, noću sluškinja.

Trista naopako, a trista naoposlom.

Ja odovud, ti odonud, sastadosmo se na pupčevu polju.

Leži vila usred vira; čeka svoje sinove iz bijelih gradova.

Mala baštica sitnim trnjem ograđena.

Navrh glave oko.

Šavrdalo šavrda, po gori, po doli, dvojica ga teraju, a dvojica čekaju.