Car pade, kapa mu ostade.

U našeg mačka rep do Čačka.

Švićko tera niz prisoje svinje.

U našega soldata sva košulja od zlata.

Među konje raslo, međ’ đevojke igralo, te im dojke ticalo.

Što u mene, što u tebe, što u ovce bjelice, što u zrnu pšenice.

Živo nije, zemlju rije.

Ja rodio moju majku, a moja majka mene.

Gurava kobila sve polje pobila.

Dugačko je kao uže, uže nije; zeleno je kao gušter, gušter nije; ogrebaće kao mačka, mačka nije.

Delija se bani, sve kadune vabi, kad ne nađe svoju, ne štedi ni moju.

Lete nebom banovi, kao carski gradovi, sobom torbe ne nose, niti hoće da prose.