Živo bilo i živo hranilo, a sada žive nosi.

Lijeska trolijeska, u lijesci oganj gori, u ognju čovek stoji.

Jedan prut čitav tor oplete.

Na dva panja sto kovača kuju, jedan drugog nimalo ne čuju.

U našega der delije zlatan ćurak i dimije.

Četiri brata kuću grade, ali bez petog ne mogu da je načine.

Manda mandolina, ključe izgubila, našao ih mesec, otelo mu sunce.

Ujutro ide na četiri noge, na podne na dve, a uveče na tri.

Zeleno se rodi, brkato uzraste, sakato umre.

Voda me upali, vatra me ne spali.

Drven deda koze tera.

Šareno ti kolo velju, ni na nebu, ni na zemlji.