Dva brata kolo vode, dvije seje uz njih hode.

Ja uhvatih za prteno, a prteno za drveno, a drveno za gvozdeno, a gvozdeno za mjedeno.

Gde naš crvenko leži, onde nikad trava ne niče.

Lijeska trolijeska, u lijesci oganj gori, u ognju čovek stoji.

Kad u rupu, prazno ode; kad iz rupe, puno vode.

Zid zidosan, var varosan, nigde zvirku nema.

Imadoh dva brata: dok bejahu slepi, vrlo mi lepi, a čim progledaju, ne valjaju.

Šareno štapče kroz plot promače.

Zemlja plače, gora je zabavlja.

Tijelo drveno, a srce kameno.

Zimi puno, leti prazno.

I u mene, i u tebe, i u šupca i u lukca, a i u drvene palice.